DA i NE Tanje Vehovec

Tanja Vehovec je autorka veoma uspešnog bloga Mooshema, koja svojim ličnim primerom motiviše mnoge žene (a i muškarce) da se aktivno bave sportom, vode zdrav život i da uživaju u tome. Pored toga, Tanja je urednica, kopirajter, konsultant za komunikaciju i društvene medije, brižna majka i supruga. Pored svih svojih obaveza, stiže da kuva zdrava jela, trči 100 km mesečno, diže tegove, a o svemu tome piše na svom blogu. Tanja nam je ispričala šta ona radi i ne radi kako bi bila tako lepa, zdrava, inspirativna i kul.

mooshema

DA:

  • Rituali. Od izuzetnog mi je značaja da pratim svoje rituale, od buđenja do kraja dana. Iako bi neko mogao to da protumači kao opsesivni poremećaj, molim lepo ja, međutim, dovoljno o sebi znam da su rituali, bilo pozitivni i negativni, ono što utiče na moj dan, pa samim tim i na moj život. Neki moji trenutni jutarnji rituali izgledaju ovako (a počinju uveče pripremom sportske odeće jer, sad ćete videti):
  • budim se pre svih. Radim pozdrav suncu iako ga u to doba nema nigde (5h, hello!). Okrenem se prema istoku, pa ga najavim celom gradu.
  • potom pijem mlaku limunadu s kajenskim biberom (puf-puf, dvaput lupnem po kutijici) ili neki drugi citrus, na primer, grejpfrut. Uz taj divni napitak obilazim sve omiljene internet stanice. Ponekad čak i tvitnem nešto za one koji tek idu da spavaju. Ne, grešim dušu, ima bar troje ljudi s kojima se takmičim ko će ustati ranije.
  • sat vremena radim na poslovima koji me čekaju za taj dan, a mogu se obaviti ranije (pisanje pisama, pisanje tekstova, jako sam produktivna ujutru).
  • oblačenje u sportsku opremu, riblje ulje (pijem ga već dve godine), priprema doručka za mog sina (Znam, znam da ga tako razmazujem! Namerno to radim), budim sina, i u 6:50 izlazim iz kuće na trening praznog stomaka.
  • povratak kući peške na peti sprat, tuširanje, doručak i beleženje treninga na mrežama (znam i da to zvuči opsesivno, ali šta me briga, volim, znači mi, motiviše me!)
  • priprema užine za posao, odlazak na posao.

Kada nema ovih dobrih rituala, a bilo je i takvog života, sve krene naopako i ceo dan bude lenj, bez zdrave ishrane i bez sporta, ali to već spada u odeljak “NE”.

  • Sport. Uopšte više ne planiram da živim bez rekreacije. Ne postoji bolja stvar koju sam sebi uradila, niti dragoceniji poklon koji sam sebi darovala: trčanje i teretana. Tegovi su promenili moje telo, trčanje je promenilo moj život. Fizička aktivnost je nešto što čini celinu mog života, ono zbog čega kažem da je život lep, bez obzira da li mi uticaji sa strane signaliziraju nešto drugo. Planiram da budem aktivna i u penziji, svako životno doba ima svoju širinu u izborima za rekreaciju. Od jutarnjeg sporta umem po pola dana da hukćem od užitka i govorim jao, što je bilo dobro. U dodatno DA ovde spada i upala mišića, ura za upalu mišića!
  • Zdrava hrana. Kada pratim svoje rituale, jedan od njih je i razmišljanje o novim receptima i radost istraživanja u kuhinji. Inače, bez toga, kuvanje smatram najsmornijom aktivnošću koja počinje večitim pitanjem “Šta da kuvam danas?” i završava “Ko će da opere sudove?” (sudovi, pod NE, definitivno). Pošto uglavnom od mojih nemam odgovor na pitanje šta da kuvam (skuvaj bilo šta), moram da istražujem i eksperimentišem. I to me čini srećnom. Još jedno “da”: buljim u sina i muža i očekujem za stolom odobravanje i obožavanje; njihovo DA!
  • Zajednički obrok. Živimo ludo i preopterećeno i retke su prilike da možemo zajedno i na miru da se podružimo. Zato insistiram na još jednom ritualu – zajedničkom obroku. Najmanje jednom dnevno. Sinovljevo menjanje školskih smena rešili smo tako što nam je jedne nedelje glavni zajednički obrok ručak (kad sin ide prepodne u školu), a druge je to večera (kad sin dođe iz škole). Ujedno pod DA spada i ostajanje za stolom cele porodice sve dok i poslednji član ne završi svoj obrok. Ah, da! Nedeljom pravim pravu gozbu za doručak, to je najlepši vikend-trenutak, uvek izmislim nešto novo i svi sedimo u dnevnoj sobi u pidžamama i jedemo moj eksperiment. Mislim da sam već upropastila buduću snajku – moj sin obožava i stalno podrazumeva novotarije iz kuhinje. Da li sam vam rekla da mi sto puta kažemo “prijatno!” dok jedemo? I da moj sin tvrdi da je etimologija reči “takođe” izvedena iz “tako i ođe”?
  • Moj blog. Najkvalitetnije utrošeno vreme svih mojih vremena. Blog mi je doneo mnoštvo  prijatelja koje drugačije nikada ne bih srela, puno novih poslova koje bez njega ne bih imala, znanja koje ne bih imala da mi nije bloga… Kad pogledam svoj blog, vidim da sam ostavila neki trag.

moo-trail-running 

NE:

  • Televizija. Ne gledam TV, nikada. To je posebno bizarno jer imamo dva TV-a u kući koja su mi nadohvat ruke i uglavnom upaljeni, ali ja imam neki filter i sposobna sam da ne primim nijedan sadržaj čak i dok buljim u njega. Uvek biram nešto drugo umesto TV-a. Sada da pišem ovaj Da/Ne sastav, uveče ću da čitam knjigu dok mi ne padne na grudi. Inače, kad bih ga gledala, zapamtila bih sve tekstove svih mogućih reklama, a to mi stvarno prepunjava dragocene resurse za pamćenje.
  • Hrana iz kesa i kutija. Da me ne shvatite pogrešno, ovo je izbor koji je nastao nakon što sam dugo najviše volela da grickam ono što je stiglo iz kese ili kutije. Rezultat smo videli. Zato, NE industrijskoj hrani.
  • Poslovni kostimi. Imam samo jedan, predivan kostim (suknja, sako), koji mi stoji savršeno i u kojem samoj sebi izgledam ili kao stujardesa, ili kao sopstvena sekretarica, zavisi od toga da li sam trenirala ujutru i kakvog sam raspoloženja.
  • Nepismenost. Znate li da ja svom sinu nisam dozvolila da piše SMS-ove bez velikog i malog slova i znakova interpunkcije, ili da sam mu zabranila da koristi “poljsku transkripciju” kada se dopisuje na Fejsu (swatk0 ye)? Njegove SMS poruke izgledaju kao sastav iz srpskog. E, tako. Nećeš ti meni kriviti svoj jezik, sve dok ga savršeno ne naučiš! (ja ispravljam ljude do kojih mi je stalo i kada govore pogrešno, sve osim mog oca, on i dalje sme da gleda televizor, a da ga ne upitam, a što ga ne uključiš?
  • NE dijetama i strogim režimima ishrane, koji potpuno isključuju čitavu grupu namirnica. Ne postoji takva uspešna dijeta, nije normalno kažnjavanjem pokušavati da se povrati željena telesna težina i samokažnjavanjem očekivati bolji kvalitet života. Ne možeš živeti u zatvoru i tvrditi da uživaš slobodu! Neki ljudi zaista treba tek da uče kako da se zdravo hrane, a to neće postići jedenjem praškova umesto obroka, uzdržavanjem od predivnih složenih ugljenih hidrata ili uverenjem da će od parčeta hleba ili komadića slanine dobiti novih 10 kg.

Share

Share to Google Buzz
Share to Google Plus

6 Comments

  1. Pola šest je ujutru, pa samo da objasnim svoj “pozdrav suncu” koji sam upravo uradila. Ja to ne radim iz uverenja, ili zbog duhovne ravnoteže. Radim to iz potpuno običnih i prozaičnih fizičkih razloga: da se razgibam. Ako postoji neko uverenje, onda se ono jedino bazira na tome da su se svi moji psi (a to isto kažu i za mačke) PRVO ISTEZALI kad se probude. Pa uverenje da to nije bez đavola 🙂

    Šalu na stranu, od trčanja i vežbi snage, skraćuju mi se tetive i ovaj ritual služi tome da se na tašte odmah razgibam, aktiviram krvotok i svet mi bude lep, čak i ako je još mrak, kao sada.

    • Svaka ti čast, Tanja. Za mene je rano ustajanje prava tortura, nikad nisam uspela da se naviknem da rano ustajem, svaki put se mučim, a ako spavam manje od 8 sati, nisam svoja ceo dan. Verovatno to je neka fiziološka osobina 🙂 Ali što se tiče istezanja i razgibavanja, potpuno te potržavam, to je jako bitno i zdravo, ali ne u 5 ujutru (za mene!) hahaha 😀

  2. Divno sada vas jos vise postujem jer ima jos ljudi koji vole jutro i tisinu i svezinu koju ceo dan osecam! Veliki pozdrav i za pozdrav suncu koji takodje svako jutro radim 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

two + seven =