Holistički nutricionizam Kolina Kembela

Da li jedan tip ishrane može da odgovara svima? Zašto ni najbolji vitamini i dodaci ishrani neće zameniti jabuke i spanać? Šta je oksidacija i kako na nju utiču životinjski proteini i biljne namirnice? U čemu je problem današnjeg zdravstvenog sistema i naučnih istraživanja? Zašto jedemo toliko fastfuda, dok se zdrava hrana ne reklamira?

Na ova i još mnogo drugih pitanja u svojoj knjizi „Whole: Rethinking the Science of Nutrition“ (“Holizam: Promišljanje nauke o ishrani”) odgovara dr. Kolin Kembel, autor bestselera „Kineska studija – Moć ishrane” i profesor biohemije ishrane na Univerzitetu Kornel (SAD).


Ovo je jedna od najboljih knjiga na temu ishrane koje sam pročitala i preporučujem je svima ko vodi računa o svom zdravlju, kao i onima koje interesuje kako funkcioniše moderni sistem zdravstvene zaštite, kako se sprovode naučna istraživanja i na koji način se njihovi rezultati plasiraju u javnost.

Nažalost, knjiga još nije prevedena na srpski, ali u ovom postu želim da podelim sa vama odabrane citate iz nje.

Savršena ishrana

Ishrana je glavni ključ ka našem zdravlju.

Kolin Kembel tvrdi da idealna hrana čoveka biljna, maksimalno približena njenom prirodnom stanju („celovita“). “Jedite raznovrsno povrće, voće, orašaste plodove i semenke, mahunarke i integralne žitarice. Izbegavajte prerađene i životinjske proizvode. Držite se što dalje od soli, šećera i masti”.

Trudite se da dobijate 80% kalorija iz ugljenih hidrata, 10% iz masti i 10% iz proteina.

To je sve. Nazivam takvu ishranu celovitom biljnom dijetom (Whole foods plant-based diet), ali više načinom života (nisam fan reči „dijeta“ jer umesto konstantnog uživanja u hrani podrazumeva kratke herojske napore).

Više konkretnih aktivnosti

Treba da imamo novi pristup prema rečima „zdravlje“ i „lek“. Zdravlje je više od površinskih izraza kao što su: „hranite se zdravo“, „ne preterujte sa alkoholom“ i „umesto lifta koristite stepenice“. Bez sumnje, u ovim porukama ima istine, ali, u suštini, one isključuju mogućnost pravih promena. To su politički korektne fraze koje nemaju konkretnog sadržaja.

Umesto umirujućih banalnih stvari koje ne vode ničemu, treba da postavimo ishranu na centralno mesto u našem zdravstvenom sistemu. Šta više, treba da se otarasimo psihologije „dijete“ koja podstiče herojske, ali neracionalne periode zdrave ishrane. Potrebno je da promenimo način života, uključivši u njega zdravu hranu.

Ljudi koji su prešli na biljnu ishranu zaključuju da većina zdravstvenih problema koje su imali, bila je izazvana ili znatno pogoršana njihovim prethodnim načinom ishrane. Ovi problemi su rešeni na prirodni način kada je organizam počeo da dobija ispravno gorivo. To je isto kao kad bi neko tri puta dnevno lupao sebe čekićem po glavi i smatrao da je glavobolja neizlečiva. Ma bacite čekić!

O modernoj medicini

Kolin Kembel kaže da je moderna medicina uglavnom reaktivna. Njen moto bi mogao da bude „Sačekajte dok se zaista ne razbolite“. Umesto fundamentalnih uzroka bolesti, ona leči simptome, svaki od kojih naziva bolešću i prepisuje specifične tretmane koji samo pogoršavaju stanje.

To je dobar biznis – „otkriti“ hiljade različitih bolesti, zatim praviti i prodavati lekove za svaku od njih, umesto da se sagleda celokupna slika i prepiše tretman koji bi rešio sve simptome.

Što više trošimo na lečenje od bolesti, sve bolesniji postajemo.

Farmaceutska industrija pokušava da izoluje hemijske „aktivne agente“ odgovorne za lekovita svojstva biljaka. Međutim, štoje više prirodna supstanca strukturno promenjena, naš organizam je sve teže usvaja.

Na prvom i drugom mestu na listi glavnih uzroka smrtnosti u SAD su: srčana obolenja i rak, dok su na trećem mestu posledice i nuspojave od prepisanih lekova (što se krije u javnosti).

Istraživanja pokazuju da je način ishrane najbolji lek protiv mnogih bolesti, bolji je od prepisanih lekova i operacija. Ali, s obzirom da biljna dijeta nije pilula, tržište i javnost uopšte nisu zainteresovani da je promovišu. Ne možete da patentirate preporuku da se jede što više svežeg povrća, voća, semenki i žitarica.

Zato industrija nije motivisana da ulaže u takvu vrstu istraživanja. A pošto niko nije smislio kako da se drastično obogati otkrivajući ljudima dobrobiti ove dijete, istina ostaje sahranjena ispod polu-istina, neproverenih tvrdnji i otvorenih laži. Umesto holističke ishrane, tržište nam nudi ono što se prodaje: dodatke ishrani i lekove.

Kako biljke pobeđuju slobodne radikale

Povećana nekontrolisana oksidacija je neprijatelj zdravlja i dugovećnosti, kao što preterana oksidacija pretvara novi auto u gomilu gvožđa, a parče jabuke – u đubrivo. Tokom procesa oksidacije nastaju slobodni radikali koji, kao što je poznato, uzrokuju starenje i doprinose razvoju raka i aterosklerotičnog plaka, koji može dovesti do moždanog i srčanog udara. Još jedan njihov negativni efekat je ceo spektar autoimunih i neuroloških oboljenja.

Na koji način biljna dijeta može da zaštiti od štetnog dejstva slobodnih radikala?  Postoji ceo niz dokaza o tome da visoko proteinska dijeta povećava njihov nastanak, doprinoseći oštećenju tkiva. Dok, ukoliko jedete uglavnom celovite biljne namirnice, ne možete da preterate sa unosom proteina.

Međutim, biljna hrana sadrži nešto više nego visoko proteinske životne namirnice. Ispostavilo se da i u biljkama isto nastaju štetni slobodni radikali – tokom fotosinteze. Kako bi se izborile sa njima, tokom evolucije biljke su izgradile zaštitni mehanizam: pravi „arsenal“ supstanci koje su sposobne da spreče povrede, povezujući i neutrališući slobodne radikale. Ove supstance su poznate kao antioksidanti.

Kada jedemo biljke, dobijamo i antioksidante koje one sadrže. I oni nam služe isto tako efikasno kao što su služili biljkama, štiteći od slobodnih radikala i usporavajući procese starenja u ćelijama.

Razumno je da pretpostavimo da se naš organizam nije pobrinuo o izradi sopstvenih antioksidanata, jer tokom čitave istorije čovečanstva bilo ih je lako dobiti iz osnovnog izvora hrane – biljaka. Tek kada smo prešli na ishranu bogatu životinjskom i industrijskom hranom, počeli smo da doprinosimo oksidaciji. Višak proteina doprinosi povećanoj oksidaciji, ali mi ne konzumiramo dovoljno biljnih antioksidanata kako bismo sprečili i neutralisali štetu.

Lek bez nuspojava

Preko 50 godina istraživanja, kako mojih tako i mnogih drugih naučnika, uverili su me u sledeće:

  • Ono što jedete ima mnogo veći uticaj na zdravlje, nego DNK i većina štetnih materija.
  • Hrana može da vas izleči mnogo brže i efikasnije od većine skupih medicinskih preparata i ozbiljnih hirurških intervencija. Pri tom, nuspojave će biti samo pozitivne.
  • Zdrava ishrana može da spreči nastanak raka, srčanih obolenja, sećerne bolesti tipa 2, moždanog udara, degeneracije makule (Makula ili žuta mrlja predstavlja centralni deo mrežnjače) – glavnog uzroka slepila kod ljudi starijih od 50 godina), migrene, artritisa, impotencije, i ovaj spisak je daleko veći.
  • Nikad nije kasno početi se hraniti zdravo. Zdrava dijeta može da izleči mnoge od ovih bolesti.

Jabuka umesto pilule

Uzmite najprostiji udžbenik o ishrani i naćićete listu poznatih nutrijenata. Oko desetak vitamina i minerala, možda 20-22 aminokiseline i tri makronutrijenta (masti, ugljeni hidrati i proteini). To su hemijske supstance i njihovo dejstvo smatra se suštinom nutricionizma: uzimajte dovoljno (ali ne previše) svakog od njih i sve će biti u redu. To se nastavlja već dugo. Navikli smo se da posmatramo hranu sa tačke gledišta posebnih neophodnih elemenata. Jedemo šargarepu da dobijemo vitamin A, pomorandže zbog vitamina C itd.

Međutim, čak su i poslednja istraživanja pokazala da ovakav pristup ne radi. Ispostavilo se da jabuka daje našem organizmu mnogo više od samo hranjivih materija koje ona sadrži i koje možemo uzeti iz pilule. Jabuka je mnogo više nego skup supstanci. Pored vitamina i minerala, u njoj postoji još hiljade drugih sastojaka koji doprinose usvajanju tih nutrijenata tačno u toj meri koja je organizmu potrebna u tom trenutku. To nije slučaj kod izolovanih nutrijenata koje uzimamo u obliku suplemenata.

Jedno istraživanje je pokazalo da je dejstvo vitamina C iz 100 g cele jabuke bilo 263 puta snažnije od iste količine izolovanog vitamina C. Drugim rečima, vitamin C je mnogo efikasniji u kombinaciji sa svim ostalim supstancama u celoj jabuci, koje je nemoguće izolovati. To se odnosi i na ostale nutrijente.

Nemoguće je ni tačno izračunati koliko vitamina i minerala sadrži povrće ili voće. Njihov sadržaj varira u zavisnosti od sezone, zemljišta na kome je uzgojeno, načina čuvanja itd. Čak dva ploda sa istog drveta mogu da imaju različit sadržaj nutrijenata. Ne možemo tačno znati ni koliko će naše telo usvojiti te nutrijente, jer to zavisi od potreba našeg organizma u datom trenutku.

Skoro ne postoji direktna veza između količine nutrijenata koju konzumiramo preko hrane i količine nutrijenata koje dospevaju u određene sisteme našeg tela. To se zove bioraspoloživost. 

Zato nema nikakvog smisla u konzumiranju izdvojenih vitamina i minerala jer njihovo funkcionisanje u telu nije kompletno, nije predvidivo i ne samo da ne donosi korist, već može naneti štetu, za razliku od cele namirnice.

Međutim, zbog redukcionističkog pristupa ne možemo da poverujemo da je hrana važna u celini, a ne samo u obliku hranjivih materija koje ona sadrži.

Isti pristup za sve

Medicinska zajednica često ponavlja da „jedan pristup za sve“ ne valja, pokazujući svoju nesposobnost da prihvati ideju kompleksnosti i njene posledice. Priroda je organizovala naše biološke funkcije mnogo bolje nego što mislimo i ako priznamo sposobnost beskonačno složenih sistema organizma da obezbeđuju i održavaju naše zdravlje, filozofija „jedno za sve“ postaje logična.

Možemo da zamislimo ovo „jedno“ kao celovite biljne namirnice sa gotovo beskonačnim brojem i raznovrsnošću sastojaka, koji u harmoniji deluju kao jedna celina, dok „za sve“ može da bude sposobnost delovanja na široku paletu bolesti. Takav pristup ne možemo da primenimo u okviru paradigme usmerene medicinske terapije, ali je veoma učinkovit u okviru holističkog pristupa ishrani.

Bez magije

Magična rešenja reklamiraju se kao brza, laka i bezbrižna. Zato su mnogo privlačnija od realističnih rešenja koja zahtevaju vreme, napore i kompleksna su. Obratite pažnju na reklame – u njima se akcenat stavlja na magiji koja deluje u svim oblastima: od viška kilograma i finansijskih usluga do kozmetike i čišćenja kuće. Što je „magičniji“ proizvod, lakše ga je prodati i više želite da ga kupite.

Magična rešenja rade sa simptomima, umesto sa uzrocima. Simptome možemo brzo da eliminišemo, dok je rad sa uzrocima zahteva više vremena. Brzo eliminisanje izolovanih simptoma je laka stvar. Uzroci su komplikovaniji i zahtevaju napor i odgovornost sa naše strane.

Da pogledamo biljnu ishranu – holističko rešenje kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i viška kilograma. Ona eliminiše inicijalni uzrok: pokušaj našeg organizma da se izbori sa prerađenom hranom i životinjskim namirnicama. I bez obzira što efekat od takve ishrane može da se oseti i brže nego od pilule, injekcije ili operacije, nju treba stalno održavati.

Snaga predrasuda

Kolin Kembel kaže da je morao da se bori sa istim predrasudama koje ga sada ometaju u ubeđivanju kolega i javnosti o tome šta zna:

  1. Kult životinjskog proteina. Naše društvo sa strašću veruje u korist mleka i mesa za zdravlje i teško nam je da pomislimo da možda grešimo i da su ove namirnice zapravo veoma štetne. To je tako daleko od toga što su nas godinama učili da prihvatamo kao istinu i nije bitno koliko zaista istine ima u tome.
  2. Paradigma redukcionizma, zbog koje smo fokusirani na odvojene delove, koje isključuju celinu. Organizam je holistički sistem sa mnoštvom unutrašnjih veza, ali smo se navikli da ga smatramo skupom zasebnih delova i sistema u kojima hemijske supstance odvojeno čine konkretne, međusobno nepovezane izmene. Kroz prizmu redukcionizma gledamo na ishranu kao na spoj aktivnosti odvojenih nutrijenata, umesto kao na sveobuhvatan proces, dok nutricionizam smatramo izolovanom disciplinom, a ne najuticajnijim faktorom našeg zdravlja u celini. Bez obzira na to da je takva percepcija našeg organizma i zdravlja nije nam donela efikasna rešenja, ne želimo da priznamo da je naš pristup pogrešan i uporno verujemo da ako idemo istim putem, rešenja će doći.
  3. Usmereni na profit sistem koji nas tera na redukcionizam. Za razliku od holističkog pristupa, on daje jednostavna, brza i komercijalno isplativa rešenja – kao zakrpe, usmerene na jedan od hiljadu potencijalnih problema. Sve dok industrija ostaje ta snaga koja određuje kakve naučne zadatke postavljati, kakva istraživanja finansirati i kakve rezultate objavljivati, izlazak iz redukcionizma neće uspeti. Snage su previše nejednake.

 

Share

Share to Google Buzz
Share to Google Plus

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

2 + nineteen =