Ishrana voćem – realna priča

Voće mi je oduvek bila omiljena hrana. Često sam u šali govorila da bih mogla da živim samo na voću. Nije mi ranije padalo na pamet da je to realno. Međutim, ispostavilo se da ljudi koji jedu samo plodove zaista postoje! Zovu se frutarijanci. Jednog od njih sam i upoznala.

Moj sagovornik nije neki hipik koji živi na obali mora negde u Indiji. Pavel radi kao marketolog i rukovodilac u ozbiljnoj korporaciji i koji živi u Sankt Peterburgu. Skoro četiri godine hrani se isključivo svežim voćem i orašastim plodovima. Pavel je ispričao za Vitu kako je prelazak na sirovu ishranu potpuno promenio njegov život.

pavel mala

Kakav si život imao do prelaska na sirovu ishranu?

Ranije sam se hranio kao i većina ljudi. Jeo sam sve, voleo slatkiše, pecivo, ribu. Jednom rečju, sve. Jedino, par godina pre toga sam prestao da jedem meso. Jednostavno mi nije više prijalo, bilo mi je suviše teško, „drvenasto“.  Jedno vreme u ishrani sam poštovao principe Pola Brega i njegove knjige „The Miracle of Fasting“ u kojoj se radi o čišćenju organizma putem gladovanja. Gladovao sam po tri dana jednom kvartalno. Najduže gladovanje mi je trajao 13 dana! Pri tome osećao sam se sjajno, a prekinuo sam jer sam se plašio tog osećaja da mi ne postaje loše. Pomislio sam da je to nemoguće, da bi trebalo da mi bude lošije, ipak tokom dve nedelje sam pio samo vodu. Međutim, osećao sam priliv energije i puno snage. Ali za svaki slučaj, odlučio sam da ne rizikujem i da prekinem gladovanje. Takođe sam oko četiri godine praktikovao jogu.

Kako si došao do ideje prelaska na sirovu ishranu?

Jednom prilikom sam sedeo za kompjuterom nakon novogodišnjih praznika (zamislite kakav sam bio), sa viškom kilograma na bokovima.  Surfovao sam Internetom i naleteo na sajt pristalica sirove ishrane. Shvatio sam da je to prava stvar, da to nije neka dijeta, već suština ishrane koja je vrlo jednostavna. Priroda je stvorila tebe, priroda je stvorila voće i povrće. Zato jedi plodove prirode i nemoj da razmišljaš previše. Sve je stalo na svoje mesto. Odmah sam prešao na takav način ishrane. Tačno se sećam da je bio 11. januar 2010. godine. Imao sam skoro 40 godina.

Kako je izgledao sam prelazak na nov način ishrane? Šta si jeo?  

Na početku su mi baš falili ukusi kojima je prepuna industrijska i ostala „tradicionalna“ hrana. Zbog toga sam jeo puno, i to raznovrsnu sirovu hranu. Šta sve nisam probao! Od najčudnijih kombinacija ceđenih sokova do egzotičnih plodova. Čak sam kupio klijalnik na E-bay-u i gajio klice.

Jeo sam i povrće, ali po mom mišljenju povrće i klice nisu nešto ukusni sami po sebi, imaju neki travast ukus. Čini mi se da su ukusni samo ako se jedu sa sosovima, uljima i začinima.

Vremenom, slušajući svoj organizam shvatio sam da mi najviše prijaju voće i orašasti plodovi. Voće je lepo, ukusno i hranljivo. To je moje mišljenje i moj ukus. Vrlo je jednostavno, uzmeš i pojedeš, ne treba ništa da spremaš.

Da li si imao neke probleme na početku?

U početku mi nije bilo lako u fizičkom smislu. Oko godinu dana sam imao različite čudne probleme, ali samo u levoj strani tela. Tako je reagovao moj organizam. Dobio sam groznicu, trnulo mi je stopalo, pucalo mi je u uvetu, boleli su me zubi. I sve to samo sa leve strane! Pretpostavljam da je uzrok bio u nekom nervu u kičmi. Kasnije, sve je prošlo samo od sebe.

Jednog jutra sam dobio temperaturu 39,5 stepeni. Ali nikakve druge simptome nisam imao: ni bol u grlu, ni zapušen nos, ništa! A najinteresantnije je da sam se normalno osećao i mogao da idem na posao. Međutim, odlučio sam da ne rizikujem i tražio slobodne dane. Tri dana sam imao temperaturu između 39,5 i 40 stepeni. Četvrtog jutra probudio sam se potpuno zdrav i nakon toga nisam više imao „krize“.

Ustvari , od tada se ne razboljevam uopšte, bez obzira na to koliko svi kijaju i kašljaju oko mene. Ne razboljevam se u opšteprihvaćenom smislu i neverovatno mi je da svi smatraju da su bolesti normalna pojava. Svet je poludeo.

Naravno dešava se da zakačim neki virus, ipak ne živim u epruveti. Ali o tome da sam dobio virus svedoči samo veći osećaj umora uveče. Bolest se izražava tako što uveče želim da prilegnem da odspavam. Većina će reći da je to normalno, ali to nije normalno. Obično imam more energije u 23 časa. Uveče bez problema vežbam ili radim domaći sa decom (ne zna se šta više iscrpljuje). Već dve godine igram hokej, sport koji zahteva puno energije. Imam treninge pet puta nedeljno i pored toga mi ostaje puno snage.

Kakva si još poboljšanja osetio nakon prelaska na ovaj način ishrane?

Kao što sam već spomenuo, najveća promena u fizičkom smislu je puno energije. Shvatio sam da je normalno kada posle obroka dobijaš snagu, a ne obrnuto kada hoćeš samo da prilegneš posle običnog ručka.

Mnogo mi se poboljšalo pamćenje. Sada pamtim sve lako, bez napora. Ja sam marketolog i ponekad sam sebe iznenadim kako mogu da zapamtim sve te brojke u prezentacijama.

Poboljšala mi se i sposobnost samospoznaje. Mnogo bolje osećam svoje telo, njegove potrebe i sa lakoćom ih rešavam. Često bukvalno osećam kako mi energija struji kroz telo. Postao sam emotivno stabilan, lakše posmatram sebe i svoje emocije sa strane.

Ako me ništa ne boli, imam more energije i snage, onda sam i dobro raspoložen, što je još jedna prednost.

Takođe, zanimljivo je da su mi skoro nestale sede dlake. Ranije sam ih imao dosta, a sada treba da se potrudim da ih nađem. Inače, od sirove ishrane imam dosta dobrih efekata, ne mogu ni da se setim svega: koža mi je postala zategnutija, nestali su proširene pore i sitne bubuljice; zubi su mi zdravi i bez plaka godinama. Rane brže zarastaju, itd.

Često me pitaju da li sam smršao. Jesam. Pre sam imao 90 kg, a sada oko 80 pri visini 178.

Šta obično jedeš tokom dana?

Uglavnom slatko voće. Ostalo po meni nije ukusno. Tokom leta volim lubenice i dinje. Jabuke, grožđe i japansku jabuku jedem na jesen, a zimi pomorandže i ananas. Banane jedem cele godine. Od orašastih plodova najviše jedem bademe i orahe. Ponekad i sirove pistaće. Ostalo ne volim ili me mrzi da tražim. Pijem ceđene sokove koji su ponekad dovoljni da zamene obrok.

Orašaste plodove obavezno potopim u vodu preko noći. Posle toga postaju neuporedivo ukusniji. Ako vas mrzi  da ih potapate, onda ih barem operite. Obično niko ne pere orašaste plodove, a to je velika greška. Imaju na sebi puno prašine i prljavštine.

Jel imaš ponekad želju da  da pojedeš nešto kuvano ili nešto od industrijske hrane? Šta onda radiš?

Ako poželim da pojedem nešto kuvano, u većini situacija dovoljno je da se podsetim osnovnih načela sirove ishrane. Ako ne pomaže, onda korak broj dva – objasniti sebi od čega je napravljeno to neko jelo i shvatiti da njegove pojedinačne sastojke ne bih jeo. Probaj ovu logiku da primeniš na kolače, bombone, pecivo, namaze itd. Ako ni to ne pomaže, onda korak broj tri. Kako kažu budisti, „želju možete stvarno ubiti samo kad je ispunite“. Treba da pojedete ono što tako jako želite. To je vrlo efikasno. Imao sam jedan takav slučaj sa ribom. Užasno sam hteo da pojedem ribu. Prva dva koraka mi nisu bili od pomoći, pa sam sebi priuštio to zadovoljstvo. Pri tome vrlo je bitno da pažljivo slušate sebe pre takvog „iskušenja“, tokom njega i posle. To jest, bitno je jesti svesno, pretvoriti taj obrok u korisno iskustvo. Osetio sam da mi je gore, teže. Zaboleo me je želudac, a sutradan sam imao zapušen nos, a toga nije bilo već dugo. Kad sam poželeo ribu sledeći put, dobro sam se prisetio posledica.  Moram da priznam da mi je trebalo više takvih iskustava, ali već dugo nisam upadao u slična iskušenja.

Kakva je reakcija okoline na tvoj način ishrane?

Svi reaguju isto. Prvo su šokirani. Onda krenu sa napadom, ponavljajući sve mitove koje su im utuvili. Nakon toga trude se da sa mnom više da ne pričaju sa na tu temu. Oni ostaju pri svom stavu i moji odgovori ne mogu to da promene. Oni neće ni da pomisle da sam možda u pravu, jer će onda morati da promene nešto u svom životu. Ali ja ne insistiram, svako ima svoj put.

Moja žena ne podržava moje stavove. Hrani se obično, kao većina. Na početku se plašila da ću pokvariti zdravlje zbog nedostatka nekog jako važnog vitamina ili minerala, ali sada se više ne brine.  Dete ne mogu da prebacim na sirovu ishranu. Prvo, žena je izrazito protiv, a kao drugo, moje iskustvo je iskustvo odrasle osobe, a kako će prelazak na sirovu ishranu odraziti na dete koje tek raste,  ne znam. Neću da rizikujem, mada možda bi trebalo. Odlućiće sam kad odraste. U međuvremenu dajem mu više voća i orašastih plodova i nadam se da sam mu uzor.

Šta jedeš u gostima i restoranu?

U restoranima naručujem voćnu salatu. Moji prijatelji su se već navikli i ne obraćaju pažnju. Kad dođem u goste, za mene služe voće. Prijateljima je to čak i zabavno.

Kako uspevaš da se pridržavaš svog načina ishrane na poslu u velikoj kompaniji?

Na poslu je sve lakše nego što se čini. Ne idem na ručak sa kolegama. Nekako mi je glupo da idem u neki restoran da bi naručio voćnu salatu za 10 evra, a možda je uopšte neće biti u meniju.  Za iste pare mogu da kupim 4-5 kila jabuka ili banana. Činjenica da ne izlazim na ručak, naravno, odgovara mom rukovodstvu, podređeni se ne bune, a kolege postaju radoznale kada saznaju za moju ishranu. Često ponesem na posao nekoliko jabuka, to mi je sasvim dovoljno do večere. Ponekad naručim ceđenu pomorandžu.

Doživljavam prelazak na sirovu ishranu kao odličan dogovor sa sobom. Dobijate zdravlje, puno energije, odlično raspoloženje, bistru glavu, a zauzvrat se obavezujete da  jedete ukusnu i zdravu hranu u bilo koje vreme i koliko god hoćete.

Moram da dodam jednu važnu stvar. Kada zavisnost od kuvane i sintetičke hrane prođe, sam čin ishrane postaje nevažan. Hrana postaje neki prolazni trenutak u životu. Zašto uopšte da pričam o tome, da opisujem šta, gde i kako. Pojavila se glad, pojeo sam nešto. I zaboravio. Život ide dalje.

Nedavno sam upoznao Olega Maslova, čoveka koji praktikuje ishranu pranom, tj. bioenergijom. On uopšte ne jede već nekoliko godina. To je pravi izazov! U odnosu na njega sam žderonja.

kruska

Share

Share to Google Buzz
Share to Google Plus

One Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

four × five =